Potencijal prirodnih biljaka: Uvidi iz istraživanja o borbi protiv virusa i infekcija.
U oblasti biljne medicine, često se pokreću diskusije o „moćnim biljkama“ koje tvrde da „eliminišu parazite, virusne infekcije i herpese“. Ipak, ključno je razlikovati tradicionalnu upotrebu, laboratorijske procene i nalaze kliničkih studija koje uključuju ljude. Ovaj blog post predstavlja rezime botaničkih vrsta koje su pokazale antivirusna ili antimikrobna svojstva u istraživanjima, praćen upozorenjem u vezi sa njihovim ograničenjima i preporukama za bezbednu upotrebu.
Biljke koje pokazuju dokumentovana antivirusna i antimikrobna svojstva bile su predmet opsežnih istraživanja. Važno je napomenuti da je većina ovih studija sprovedena ili in vitro (korišćenjem ćelijskih kultura) ili in vivo (korišćenjem životinjskih modela). Pozitivni rezultati primećeni u laboratorijskim uslovima ne garantuju da će se slični efekti javiti i kod ljudi.
Origano
Aktivni sastojak: karvakrol. Istraživanja su pokazala da ulje origana, zajedno sa karvakrolom, smanjuje infekciju mišjim norovirusom (MNV) – virusom koji se često koristi kao model za ljudski norovirus – u roku od 15 minuta. Pored toga, studije su pokazale pozitivan efekat protiv HSV-1 i respiratornog sincicijalnog virusa (RSV).
The Royal Family’s Next Generation Steps Into The Spotlight
Brainberries
Beli luk (Allium sativum) i njegova sumporna jedinjenja, kao što su alicin i ajoeni, pokazali su antivirusna svojstva kako u pretkliničkim, tako i u određenim kliničkim istraživanjima. Mehanizmi putem kojih se ovi efekti javljaju uključuju:
Prepreke za ulazak virusa u ćelije, suzbijanje replikacije virusa i modulacija imunog odgovora su kritični faktori. Ipak, određene studije su pokazale da su se koncentracije pri kojima su primećeni antivirusni efekti pokazale citotoksičnim, što naglašava potrebu za opreznom primenom i daljim istraživanjima.
Kadulja-Biljke roda Salvia, koje pripadaju porodici Lamiaceae, sadrže jedinjenja koja su pokazala sposobnost da inhibiraju HSV-1 i razne druge viruse u laboratorijskim uslovima.
Iako istraživanja još uvek nisu dovoljno potvrdila njegovu efikasnost kod ljudi, često se koristi u tradicionalnoj medicini za lečenje respiratornih infekcija.
Bosiljak, koji obuhvata tulsi, pokazao je aktivnost protiv HSV-1, hepatitisa B i enterovirusa kroz laboratorijske studije, posebno njegovi ekstrakti kao što su apigenin i urosolinska kiselina. Iako preliminarna istraživanja ukazuju da sveta sorta bosiljka, tulsi, može pojačati imuni odgovor, potrebna su dalja klinička istraživanja kako bi se potvrdili ovi nalazi.
Matičnjak (Melissa officinalis) je pokazala antivirusna svojstva u laboratorijskim uslovima protiv herpesa, HIV-1 i specifičnih enterovirusa. Pored toga, koristi se u tradicionalnoj medicini kao smirujući lek za napetost, stres i upalne bolesti.