se izvrsnim i vrlo vrijednim, pa su ga mogli jesti samo aristokrati i vladari, jer je, kako je Herodot tvrdio, orah izvor posebne vitalne energije.
Što se tiče njegovih ljekovitih svojstava, i Hipokrat i Avicena (Ibn Sina) su ih primijetili, koristeći orahe za liječenje glavobolja i želučanih problema. Također su vjerovali da redovita konzumacija “kraljevskog oraha” poboljšava pamćenje. Od ove biljke su se pravili napitci, dekokcije i prašci, i, iznenađujuće, čak i tada se u medicini nisu koristili samo plodovi već i njihove membrane, praveći od njih prašak za liječenje